Pozdrav iz Zagreba!

09.07.2016 - 21.08.2016

Zagreb kroz filmove, fotografije i razglednice u razdoblju od 1891. do 1927.

Pokrovitelji

Zlatni sponzor

Srebrni sponzor

Medijski pokrovitelj

Pokrovitelj sezone

Zlatno vrijeme tiskanih razglednica i analogne fotografije je za nama, želja za bilježenjem veća nego ikada. U tome suvremenom, kaotičnom vizualnom kaleidoskopu, klasične razglednice i fotografije, filmske pokretne slike, neka su vrsta pomagala za usporenje pogleda fokusiranog na poznate koordinate koje nas vežu sa (zajedničkom) prošlošću: mjestima, ljudima, navikama.

Sintagma Pozdrav iz Zagreba zajednički je nazivnik filmskim i razgledničkim slikama, redcima ispisanim na poleđinama fotografija i dopisnica.

Već 1840. D. Novaković snima motive Zagreba i okolice, a od 1856. grad ima stalnog fotografa, danskog doseljenika Franju Pommera. Prvi amaterski fotografski klub okupljen je oko Društva za umjetnost i obrt 1892. godine, dok se 1910. u Umjetničkom paviljonu održava prva međunarodna izložba umjetničke fotografije.

Dolazak filma u Zagreb dogodio se gotovo istodobno sa svjetskim prikazivanjima – 1899. godine, tek godinu dana poslije pariških projekcija braće Lumière. Odabrani filmovi nam, poput razglednica i fotografija, daju uvid u svakodnevnicu, gotovo nevažne sitnice koje čine ritam grada. No i ti kratki filmovi svjedoče o usponu i važnosti filma kao načina bilježenja ključnih za grad i državu kojoj pripada.

Na izložbi Pozdrav iz Zagreba prikazan je Zagreb u godinama izgradnje Donjega grada, obnove i regulacije Kaptola, od druge polovine 19. do početka 20. stoljeća. Vremenski okvir izložbe upućuje nas i na skoru proslavu 120-e godišnjice otvorenja Umjetničkog paviljona (1898.), naznačujući i druge važne cjeline koje do danas čine okosnicu vizure grada.

Zagreb je to koji u nekoliko desetljeća izrasta od mjestašca s tek 19.000 stanovnika (1860.) do (provincijskog) grada koji broji više od 100.000 stalnih obitavatelja (1920.)., prolazeći proces modernizacije na periferiji carstva (Austro-Ugarske Monarhije), postajući, poslije Prvog svjetskog rata dijelom Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca (1918.).

Vrijeme je to velikih promjena – zbog ideja Hrvatskoga narodnog preporoda (1835. –1848.), ali i zbog obnove nakon velikog potresa 1880. godine te bržega gospodarskog razvoja. Izrađena je regulatorna osnova grada. Grade se i obnavljaju važne pejzažne cjeline, objekti, ustanovljuju institucije, kazališta, muzeji, koji, uz ranije postojeće cjeline Gornjeg grada, Trga bana Jelačića ili parka Maksimir, stvaraju okvir reprezentativnih gradskih vizura koje do danas pružaju pogled na najljepše gradske razglednice.

Potkraj 19. stoljeća razvija se gradski, međugradski i regionalni prijevoz (konjski tramvaj, ceste, željeznica). Putnici brže stižu do okolnih, ali i udaljenih mjesta pa žele razglednicom kratko i slikovito poručiti gdje su boravili. Pošiljatelji odabirom već izrađenog motiva ili posebno naručenom fotografijom-razglednicom kazuju s kime su bili, što su radili. Razglednice (ili poštanske karte sa slikom) postaju uobičajen način komunikacije turističke promidžbe, dio našeg identiteta.

Ulaskom u hlad Umjetničkog paviljona uranjamo u već odigrano vrijeme, kroz slike koje govore o gradu, ali i o načinu provođenja (slobodnog) vremena. Prizori iz prošlosti pokazuju (gotovo neizmijenjena) mjesta koja su do danas izvor najveće ugode stanovnika grada kao i gradskih posjetitelja.

Sanja Bachrach-Krištofić


Trg bana Josipa Jelačića, oko 1904., Muzej grada Zagreba


Umjetnički paviljon, oko 1915., Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

 
Ispiši stranicu