ZAGREB - MÜNCHEN: Hrvatsko slikarstvo i Akademija likovnih umjetnosti u Münchenu

21.10.2009 - 31.01.2010

Izložba "Zagreb – München" - Hrvatsko slikarstvo i Akademija likovnih umjetnosti u Münchenu, pokazuje presjek hrvatskog slikarstva na prijelazu 19. u 20. stoljeće s temeljnim naglaskom na poveznice s münchenskom slikarskom školom, te se na taj način uključuje u obilježavanje 200. godišnjice Akademije likovnih umjetnosti u Münchenu i projekt "München kao europsko središte umjetničkog školovanja".

Izložba "Zagreb - München" - Hrvatsko slikarstvo i Akademija likovnih umjetnosti u Münchenu, u organizaciji Instituta za povijest umjetnosti i Umjetničkog paviljona u Zagrebu po prvi put pokazuje djela hrvatskih slikara – münchenskih đaka koja ponajbolje predstavljaju poveznice s münchenskom Akademijom koja je uz bečku bila važno odredište hrvatskih slikara krajem 19. i početkom 20. stoljeća.
Također se po prvi puta u Hrvatskoj predstavljaju i radovi profesora koji su bili izravni nastavnici našim slikarima, a koji su u dosadašnjim istraživanjima spominjani samo imenima, dok su njihovi radovi bili slabo poznati kako hrvatskim povjesničarima umjetnosti tako i široj likovnoj publici. Sintagma "münchenska slikarska škola" česta je u upotrebi, a izlaganjem nekih od ključnih djela važnih za formiranje naših slikara, ona je  dodatno potkrijepljena i obrazložena.
Na izložbi "Zagreb – München" izloženo je  sveukupno devedesettri rada hrvatskih slikara upisanih na Akademiju likovnih umjetnosti u Münchenu od 1870.-1920. godine: Izidor Kršnjavi, Ferdinand Quiquerez, Josip Bauer, Nikola Mašić, Anton Aron, Dragan Melkus, Gustav Poša, Hugo Lukšić, Marko Murat, Mato Celestin Medović, Menci Clement Crnčić, Bela Čikoš Sesija , Oton Iveković, Ivan Tišov, Robert Auer, Oskar Herman, Josip Račić, Vladimir Becić, Miroslav Kraljević, Ljubo Babić, te njihovih münchenskih profesora.

 Izloženo je dvadesetak radova njemačkih slikara Karla von Pilotya, Wilhelma Dieza, Wilhelma Lindenschmita, Nicolausa Gysisa, Wilhelma Leibla, Ludwiga Löfftza, Gabriela Maxa, Huga von Habermanna i Franza von Stucka iz fundusa Nove pinakoteke u Münchenu.

Uz Umjetnički paviljon u Zagrebu, zasebne izložbe posvećene našim münchenskim studentima organiziraju i Moderna galerija i Kabinet grafike HAZU.

Posuditelji djela: Zagreb - Moderna galerija, Hrvatski povijesni muzej, Muzej za umjetnost i obrt, Muzej grada Zagreba; Split - Galerija umjetnina; Dubrovnik - Umjetnička galerija; Rijeka - Muzej moderne i suvremene umjetnosti; Osijek - Galerija likovnih umjetnosti; Varaždin - Gradski muzej; Požega - Gradski muzej; Našice - Zavičajni muzej, te Budimpešta - Nacionalna galerija i München - Nova pinakoteka.

Uz izložbu će biti izdan dvojezični, hrvatsko-engleski, katalog.

U sklopu projekta „München – europsko središte umjetničkog školovanja“ održat će se i dvodnevni međunarodni simpozij "Zagreb-München. Hrvatsko slikarstvo i Akademija likovnih umjetnosti u Münchenu".

Skup na kojemu će sudjelovati petnaest uglednih njemačkih i hrvatskih povjesničara umjetnosti organizira Institut za povijest umjetnosti, 22. i 23. listopada 2009. u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Strossmayerov trg 14 u Zagrebu.

Cilj je simpozija raspraviti o važnosti minhenske Akademije za hrvatsko slikarstvo druge polovice 19. i početka 20. st. i odnosu njemačkih profesora i hrvatskih studenata , među koje se ubrajaju prvaci hrvatskoga slikarstva koji su školovani na minchenskoj Akademiji i pripadaju krugu minchenskih đaka, te odrediti hrvatski udio u međunarodnom fenomenu tzv. minhenske slikarske škole. Također, definirat će se i šira obilježja dijaloga hrvatske i njemačke umjetnosti. Vise o simpoziju i programu na www.hart.hr

linkovi:
Neue Pinakothek
Akademie der Bildenden Künste München
Institut za povijest umjetnosti

 

U razdoblju od 1808. do 1920. godine na Akademiju likovnih umjetnosti u Münchenu bilo je upisano 13.000 polaznika, među kojima su bili predstavnici gotovo svih europskih nacija, te sjeverne i južne Amerike. In the period from 1808 to 1920 there were all told 13,000 students enrolled, among them representatives of almost all the nations in Europe, as well as from North and South America. Prijateljski stav prema stranim studentima na münchenskoj Akademiji i s time povezani kulturno-politički razlozi, mogu se bolje razumjeti ako promotrimo osobne dosijere münchenskih profesora i akte Ministarstva kulture Bavarskog državnog arhiva. Već kod utemeljenja 1808. god. određen je jednaki tretman stranih polaznika. U članku XV. Upis pitomaca već u prvoj rečenici piše: Upis na školovanje na Akademiju slobodan je svim domaćim i stranim polaznicima bez razlike. (...)
Brojni su razlozi dolaska na studij u München, ali treba naznačiti da su vodeći profesori kao Cornelius i Piloty čije je čuvenje nadilazilo granice i političke prilike na zemljovidu europskih sila, pridonijeli dolasku brojnih narodnosti. Kako bi mogli likovno prikazati teme iz nacionalne povijesti i epizode iz oslobodilačkih ratova za mnoge je umjetnike bilo odlučujuće da se pri odabiru svog likovnog studija odluče za München. Erozija i raspad višenacionalnog Osmanskog, Austro-Ugarskog i Ruskog Carstva pridonijeli su nacionalnoj samosvijesti, kao i uloga koju je Bavarska odigrala u oslobađanju Grčke, odlučujući su preduvjeti zašto je münchenska Akademija postala pozornicom narodnosti i nacija u drugoj polovini 19. stoljeća.
Léon Krempel

 Historijsko slikarstvo

Državne narudžbe radi dekoriranja i opremanja javnih prostora dostigle su svoj zamah u razdoblju 19. st. Historicistički duh vremena crpio je iz povijesnih vrela teme i motive iz nacionalne povijesti koji su trebali pridonijeti jačanju nacionalnog ponosa. Škola historijskog slikarstva na münchenskoj Akademiji koju je predvodio Karl Theodor von Piloty (1826.–1886.) postala je obligatnom za svakog slikara koji je nastojao savladati najzahtjevnije kompozicije velikog formata i naglašene dramaturgije, te su mnogi na temelju stipendija u matičnim zemljama ciljano odlazili na studij historijskog slikarstva upravo u München. Piloty je vješto spojio realistično slikane detalje i teatralnu inscenaciju  kreirajući tipično münchenski «idealni realizam» (Idealrealismus) pompoznog historicističkog slikarstva sedemog i osmog desetljeća 19. stoljeća.
Historijsko slikarstvo naglašenog patriotizma i politički aktualizirane tematike koja je trebala pridonijeti formiranju nacionalne svijesti bilo je gotovo isključivo naručivano za  reprezentativne prostore državne namjene, ali u manjem formatu, a putem grafičkih i oleografskih reprodukcija brojne su slike našle svoj put do interijera građanskih stanova i kuća. Česti motivi u hrvatskom historijskom slikarstvu su dolazak Hrvata na obalu Jadranskog mora, prvi hrvatski kralj Tomislav i teme o velikaškim obiteljima Zrinski i Frankopan.

 

Pejzaž
 
Suprotno historijskom slikarstvu, pejzažno slikarstvo ne prosljeđuje nikakvu učenost i nema didaktičku svrhu. Pejzaž se u 19. stoljeću razvijao kao autonomna slikarska vrsta s vlastitom estetikom i tako postao pojam „stvarne» umjetnosti“. Početkom 19. stoljeća sumnjalo se u ispravnost učenja pejzaža na akademijama, a pola stoljeća potom ono je postatlo njezin sastavni dio. Uz to, liberalizacija umjetničkog školovanja na Akademiji nakon polovine 19. st. svoje je težište usredočila na štafelajno slikarstvo te kolorizam i slikarski postupak. Slikarski akademski realizam nastojao se približiti prirodi težeći otkrivanju njezinih kolorističkih vrijednosti i bogatstvu motiva u vremenu nastupajuće industrijalizacije i snažnog porasta gradova. Münchenska škola pejzažnog slikarstva razlikuje dva pojma, Stimmungslandschaft koji osobitu vrijednost pridaje atmosferi i ugođaju a razvio se u bečkom slikarstvu od bidermajera nadalje i Freilichtmalerei koji se razvio pod utjecajem barbizonske škole, preteče impresionista.
 
Portret
 
Slično kao i pejzaž, portret je u razdoblju 19. st. postao odraz neponovljive individualnosti, odraz „duhovne“ slike pojedinca. U krugu münchenskoga slikarstva portretno je slikarstvo osobito razvijao Franz von Lenbach (1836.–1904.). Na njegovim slikama rađenim u kombinaciji atelijerskog i prirodnog svjetla, likovi plastično izranjaju iz tamnih pozadina i fokus se usredočuje na karakterni prikaz lica u maniri akademskog realizma kakav će na Akademiji prakticirati Wilhelm von Diez, te rani Hugo von Habermann. Tipični su portreti u poluprofilu i polutami, u nijansama smeđe i sive koje rasvjetljavaju oker i bijela.
 
Žanr i mrtva priroda
 
 Žanr slikarstvo 19. stoljeća odraz je povećanog zanimanja za svakodnevicu seljačkog i nižega građanskog sloja. Na münchenskoj se Akademiji uobičajilo počev od sredine 19. stoljeća, ranije je tretirano kao manje vrijedno. Veliki pobornik žanr slikarstva koji je sjedinio umjetnost i socijalno pitanje svoga vremena je Wilhem Leibl s brojnim prikazima seljačkog života u Bavarskoj, a koji je otvorio put prikazivanju socijalnih tema iz života priprostih, siromašnih ljudi. Premda nije bio profesor na Akademiji, Leibl je ostavio trag na münchensko slikarstvo putem izlaganja na mnogim izložbama i stvorio krug brojnih sljedbenika. Na izložbi je zastupljen slikom U seoskom domu, nastalom oko 1890. godine, koja je tipičan primjer žanr slikarstva koje svoje motive pronalazi u svakodnevici običnih ljudi, u interijerima gostionica i seljačkih kuća. Najznačajniji pak slikari žanr prizora na Akademiji bili su Franz von Defregger i Wilhem von Diez, čija slika Pljačka u vrijeme Tridesetgodišnjeg rata, 1889. povezuje povijesnu tematiku uklopljenu u žanr i pejzaž. Folklorne su se teme njegovale na internacionalnoj münchenskoj školi upravo među slikarima iz slavenskih zemalja, kako to svjedoče Mašićeve posavske idile slikane prema sjećanju i na temelju brojnih studija u njegovu münchenskom atelijeru.
 
Irena Kraševac
 
 
NAGRADNA IGRA
Povodom izložbe organizirana je i nagradna igra Generalturista "Dvorci Bavarske" u kojoj mogu sudjelovati svi posjetitelji izložbe u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Najsretniji posjetitelj osvojit će putovanje u Bavarsku za dvije osobe. Izvlačenje pobjednika nagradne igre održat će se 15. prosinca 2009. godine.

 

 
Ispiši stranicu