Likovna baština obitelji Pejačević

 
 
16.01.2014 - 02.03.2014

 

Grofovska obitelj Pejačević jedna je od onih plemenitaških loza koja se naročito ističe svojim europejstvom te se, stoga, za Pejačeviće može slobodno reći da su oni bili Europejci i prije stvaranja Europske unije. Njihovi su se posjedi nalazili posvuda po Europi – od Bugarske do Mađarske, a na prostoru Habsburške Monarhije tijekom 250 godina imali su velik broj raznih objekata – dvorce, gradske palače, kurije, a u njima bogat inventar i umjetnine. Pejačevići su početkom 18. stoljeću, za Velikoga turskog rata, morali napustiti Bugarsku te su boravili u raznim dijelovima Habsburške Monarhije. U novoj je domovini obitelj Pejačević – koju su predvodila trojica braće - Đuro, Ivan i Marko - 1712. godine dobila barunsku titulu. Đuro Pejačević i njegova obitelj živjeli su na području Bačke i Srijema, a obitelji Ivana i Marka Pejačevića najprije u Pečuhu, a potom u Osijeku. Đuri Pejačeviću u upravljanju posjedima pridružio se rođak, Marko Aleksandar Pejačević, koji je 1749. dobio od carice Marije Terezije vlastelinstvo Viroviticu u Slavoniji i Retfalu kod Osijeka. On je postao najutjecajnijom osobom obitelji Pejačević. Marko Aleksandar nije imao djece te su nakon njegove smrti posjede naslijedili rođaci - Leopold i Josip Pejačević, no bili su vrlo neuspješni u upravljanju posjedima. Nakon njihove smrti posjedima će upravljati Josip Pejačević Našički koji ih je otkupio i koji će, posljednji u obitelji, držati obitelj na okupu. Naime, kada je on umro došlo je do podjele imanja i osnivanja obiteljskih grana (rumsko-retfalačka, našička i virovitička grana), od kojih će svaka imati utjecaj na umjetnost. 1772. godine Pejačevići su dobili titulu grofova.
 
Pejačevići su odigrali značajnu ulogu u političkom, društvenom, gospodarstvenom i kulturnom životu Hrvatske tijekom 18., 19. i početkom 20. stoljeća. Zaslužni su za razvitak Slavonije te imaju istaknuto mjesto u njezinoj povijesti. Njihove su rezidencije u Našicama, Retfali, Virovitici, Podgoraču, Osijeku, Rumi, Šopronu, Budimpešti i drugim mjestima. Povijest obitelji isprepleće se s povijesti ovih mjesta u kojima su živjeli i radili, ali i s povijesti drugih važnih srednjoeuropskih obitelji, ponajprije mađarskih i hrvatskih, s kojima su se rodbinski povezivali. Iz obitelji je kroz prošlost poniklo niz znamenitih osoba, među kojima su bili političari, vojni časnici, visoki državni dužnosnici, svećenici, pisci i umjetnici. Bila je to plemenita obitelj koja je dala dva hrvatska bana, Ladislava (1880. – 1883.) i Teodora (1903. – 1907.) kao i najpoznatiju hrvatsku skladateljicu Doru Pejačević. Ta je obitelj tijekom svih 250 godina bila veliki poklonik umjetnosti tako da su kolekcionirali nevjerojatno mnogo umjetničkih djela i to, što je naročito važno, u kontinuitetu. Njihova bogata kolekcionarska prošlost započinje umjetninama sakralne tematike, odnosno sakralnim slikarstvom i njegovim najstarijim materijalima iz sredine 18. stoljeća. Razlog tomu jest što je u lozi Pejačevića bio Franjo Ksaver grof Pejačević, vrlo važan član isusovačkog reda. Kolekcija se nastavlja preko baroknoga portretnog slikarstva 18. stoljeća, do klasicizma i bidermajera, a slijede umjetnička djela romantizma, akademskog realizma, zatim veliki portreti, odnosno galerija predaka, druge polovine 19. stoljeća, a završava umjetninama nastalima do polovine 20. stoljeća. Riječ je o impozantnom broju umjetnina razasutih po mnogim hrvatskim muzejima, ali i po inozemnim kolekcijama. U zbirkama obitelji Pejačević nalazimo i ključna ostvarenja opusa uglednih srednjoeuropskih slikara poput Carla Rahla, Móra Thana, Josefa Hoffmanna, Károlyja Lotza, Alajosa Györgyja, Johanna Michaela Millitza, Johanna Georga Weikerta, Friedricha Johanna Gottlieba Liedera, kao i domaćih umjetnika poput Josipa Franje Mückea, Franje Pfalza, Mencija Clementa Crnčića, Vlahe Bukovca, Naste Rojc i mnogih drugih.
Povjesničarke umjetnosti, autorice ove izložbe, Jasminka Najcer Sabljak i Silvija Lučevnjak godinama su marljivo proučavale umjetničku ostavštinu ove obitelji i oblikovale izložbu. Njihov rad na proučavanju ovoga fascinantnog opusa iznjedrio je mnogobrojna otkrića.
Izložba Likovna baština obitelji Pejačević prva je u nizu studijsko-tematskih izložbi iz ciklusa „Skriveno blago europskog plemstva“. Riječ je o ciklusu koji želi predstaviti osebujnu umjetničku baštinu Slavonije, odnosno istočnog dijela Hrvatske, kao dio umjetničkih zbirki europskih plemićkih obitelji. Tako će uz Pejačeviće biti predstavljena i likovna ostavština obitelji Hilleprand von Prandau, obitelji Eltz i obitelji Odescalchi. Izložba je nastala u produkciji Galerije likovnih umjetnosti Osijek, a izvorno je obuhvatila oko 150 umjetnina – slika, grafika, skulptura. Izložba je iz Osijeka prenesena u Umjetnički paviljon u Zagrebu u nešto smanjenom obimu i obuhvaća šezdeset i sedam umjetnina, posuđenih iz  Galerije likovnih umjetnosti Osijek, Muzeja Slavonije, Franjevačkog samostana u Virovitici, Zavičajnog muzeja Našice, Hrvatskoga povijesnog muzeja, Moderne galerije iz Zagreba, Muzeja grada Zagreba i Galerije Klovićevi dvori. Stilski namještaj koji je sastavni dio postava izložbe posuđen je iz Muzeja za umjetnost i obrt.
Ističemo da je ovo važan i zanimljiv projekt koji kroz prikupljene umjetnine pokazuje ne samo svu raskoš i bogatstvo grofova Pejačevića već, ponajprije, njih same predstavlja kao mecene likovne umjetnosti i profinjene kolekcionare.

 

 
Ispiši stranicu