Otvorenje izložbe Ksenije Turčić  “Kaleidoskop” u ponedjeljak 4. lipnja 2018.

Otvorenje izložbe Ksenije Turčić “Kaleidoskop” u ponedjeljak 4. lipnja 2018.

KSENIJA TURČIĆ – KALEIDOSKOP

Umjetnički paviljon u Zagrebu

Trg kralja Tomislava 22

ponedjeljak, 4. lipnja 2018. u 12 sati

_____________________________________________

Poštovane kolegice i kolege novinari,

Zadovoljstvo nam je pozvati Vas, uoči otvaranja, na premijerno razgledavanje izložbe Kaleidoskop hrvatske multimedijalne umjetnice Ksenije Turčić, u ponedjeljak, 4. lipnja 2018. u 12 sati.

Izložba se u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu otvara u ponedjeljak, 4. lipnja 2018. u 20 sati i trajat će do 1. srpnja 2018. godine. Kustosice izložbe su Radmila Iva Janković, viša kustosica MSU-a i Aneta Barišić, kustosica Umjetničkog paviljona. Autorica likovnog postava je Ksenija Turčić.

Za vrijeme trajanja izložbe Umjetnički paviljon bit će otvoren za posjetitelje prema redovnom radnom vremenu, od utorka do petka od 11 do 20 sati, odnosno petkom do 21 sat.

Veselimo se Vašem dolasku!

Odnosi s javnošću Umjetničkog paviljona

O i z l o ž b i:

Multimedijalna umjetnica Ksenija Turčić (1963.) diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1987. godine u klasi prof. Ferdinanda Kulmera. U Comu (Italija) je 1995. godine završila Corso Superiore di Arte Visiva u organizaciji Fondazione Antonio Ratti, pod vodstvom Josepha Kosutha. Već po završetku Akademije, isprva istražujući energetska svojstva slikanog polja, postupno napušta dvodimenzionalnu datost slike i s izložbenih zidova izmiješta je u prostor. Prvi ambijenti strukturirani su minimalističkim, geometrijski oslikanim platnima, potom monokromima, a kasnije, napuštajući sliku kao gradbeni element prostora, i drugim materijalima – poput stakla, prozirnih folija i zrcala – nastojeći minimumom korištenih sredstava postići maksimum energetskog naboja koji će prazninu izložbenih prostora transponirati u prostore meditativnih, gotovo sakralnih atmosfera (Fin de siècle, 1990.; Lectisternium, 1992.; Expiatio, 1993.; Do ut des, 1995.; Statum materiae, 1996.; Feng shui, 1996.; Vrt, 1997.; Ovum, 1997.).

Krajem devedesetih godina Ksenija Turčić u vizualni jezik uvodi elektronsku sliku, pomičući reprezentaciju s minimalistički racionalizirane objektne razine u nova istraživanja nevidljivih, psiholoških prostora (Sunt lacrimae rerum?, 1999.; Slow motion, 2000.; True Stories, 2000.; Faza, 2001.; Ljubavnica, 2002.; Pušenje, 2004.; Svjedok, 2011., Kuća, 2014.).

U site specific ambijentu Kaleidoskop Ksenija Turčić ponovno se vraća ishodišnom zanimanju za fenomenologiju prostora, koji je sada medij ali i sam sadržaj umjetničkog djela: “Umjetnički paviljon, dojmljivog, izduženog a križnog oblika sa staklenom kupolom, inspirirao me na razmišljanje o tome da ne bude tretiran samo kao posuda koju punimo svojim radovima već unutrašnji oblik koji se iluzijom otvara prema izvanjskom okruženju nekog svijeta kojeg obično otkrivamo i doživljavamo u vlastitoj tišini.” Petnaest prizora snimano je u različitim dobima dana, od svitanja do mraka, u vremenskim razmacima unutar jedne kalendarske godine. Prizori se nastavljaju jedan na drugi u odnosu na stvarnu dispoziciju mjesta na kojima se nalaze iza zidova Paviljona. Krećući se po prostoru, posjetitelj je okružen fragmentima zbilje na koju obično ne obraća pozornost, rijetko podižući pogled u svojim dnevnim rutama. Iako je riječ o doslovnom prenošenju postojeće, neposredne stvarnosti mjesta, njegovo izdvajanje i premještanje stvara sugestiju prisutnosti nekog drugačijeg, izvanvremenskog reda. Fragmentirani prizori zbilje, više ili manje manipulirani postprodukcijskim procesima – ubrzavanjem vremena, preklapanjima i stapanjima oblika – kolažirani u kaleidoskopsku igru unutar ali i izvan svojih okvira, ne predstavljaju više stvarnost, nego je iznova interpretiraju kako bi pokrenuli mentalne procese, refleksije o individualnom bivanju na sjecištima vremena i prostora u kojega su upisani tragovi povijesnih mijena.

Radmila Iva Janković