100 VRHUNSKIH DJELA HRVATSKIH UMJETNIKA IZ FUNDUSA NARODNOG MUZEJA U BEOGRADU

100 VRHUNSKIH DJELA HRVATSKIH UMJETNIKA IZ FUNDUSA NARODNOG MUZEJA U BEOGRADU

OPIS IZLOŽBE

Naziv izložbe: 100 VRHUNSKIH DJELA HRVATSKIH UMJETNIKA IZ FUNDUSA NARODNOG MUZEJA U BEOGRADU
Datum održavanja: 18.12.2007 – 13.02.2008

Zahvaljujući ponajprije inicijativi kustosice Muzeja i voditeljice Zbirke jugoslavenskog slikarstva 20. vijeka Ljubice Miljković, inače jedne od autora izložbenog projekta, pružila se tako jedinstvena prilika da se, u skladu s aktualnom koncepcijom rada ustanove na međunarodnoj prezentaciji stranih nacionalnih zbirki iz muzejskoga fundusa, prvi puta nakon više od jednog stoljeća napokon pokaže cjelovit uvid i napravi svojevrsna povijesno-umjetnička inventura ključnih protagonista i njihovih djela koja su obilježila hrvatsku modernu umjetnost, a koja čine relativno zaokruženu cjelinu ikada prikupljenu u jednom muzeju izvan granica Hrvatske. Ali i da se jasnije sagledaju sva dodirna i osjetljiva mjesta zajedničke kulturne ( i političke) povijesti koja je, prolazeći kroz pojedina razdoblja utopijskih integracijskih perspektiva, pokazala različite aspekte i moguće utjecaje kulturnoga zajedništva. Pretpostavila kriterije i načine prikupljanja i stvaranja umjetničkog fundusa jedne od najvažnijih i najstarijih muzejskih institucija u Srbiji.
 
I doista, svaka imalo ozbiljnija tematska izložba, kritička retrospektiva (izložba Proljetnog salona 1915-1928., održana u Umjetničkom paviljonu Zagrebu u svibnju 2007. g.) ili sustavniji pregled hrvatske umjetnosti krajem 19. i prve polovice 20. stoljeća, nužno upućuju na tu muzejsku instituciju koja posjeduje jednu od najrespektabilnijih muzejskih zbirki u ovom dijelu Europe.

Treba li stoga napominjati da u dugogodišnjoj izložbenoj praksi Umjetničkog paviljona, kao uostalom i većine uglednih hrvatskih muzeja i galerija, retrospektivni prikazi pojedinačnih opusa najznačajnijih umjetnika hrvatske moderne umjetnosti (poput V. Bukovca, I. Meštrovića, M. Uzelca, M. Tartaglia, J. Seissela, I. Joba i dr.), teško bi se mogli sagledati kao cjelina bez posezanja u bogati fundus beogradskog Narodnog muzeja. Što zbog potpunijeg uvida u individualne poetike i pojedina stilska razdoblja hrvatske moderne umjetnosti, te općenito u kronologiju povijesno-umjetničkih zbivanja na ovim prostorima, što zbog iznimne važnosti samih umjetničkih predmeta koji se čuvaju u muzejskom fundusu, suradnja na tom planu postala je uobičajena praksa koja se prakticira desetljećima. Međutim, osim povremenih posudbi ili reprodukcija u katalozima manjeg broja djela za retrospektivne i tematske izložbe, nikada dosad u Hrvatskoj nije postavljena takva izložba koja bi svojom formom i sadržajem dala potpuniju informaciju i cjelovitiji uvid u inače opsežan popis imena i djela hrvatskih umjetnika u vlasništvu Muzeja.

Polazeći od te činjenice, kao i spremnosti Narodnog muzeja da uz potporu svoga stručnog i restauratorskoga tima ustupi za izložbu sva odabrana djela (Meštrovićevo remek-djelo Sjećanje iz 1908., iako predviđeno, nažalost, iz tehničkih razloga nije moglo biti posuđeno za izložbu), dogovorena je zajednička suradnja na pripremi i organizaciji ovog reprezentativnog izložbenog projekta, koji bi trebao baciti dodatno svjetlo u pojedina poglavlja, kao i sveukupnu sliku hrvatske umjetnosti prve polovice prošloga stoljeća. Ali i upozoriti na neke potpuno nepoznate opuse ili pojedina djela umjetnika, koja su na ovoj izložbi zanimljivo otkriće koje tek treba istražiti (M. Marinković, V. Grdan). Konačno, ova će izložba prvi put otvoriti vrata hrvatskoj publici u povijest stvaranje pozamašne zbirke hrvatske umjetnosti, koja se tijekom jednog stoljeća prikupljala putem privatnih donacija, javnim otkupima na brojnim izložbama jugoslavenskih umjetnika, počevši od otvaranja Prve jugoslavenske umjetničke izložbe (1904) i Jugoslavenske umjetničke kolonije (1907.), preko djelovanja Društva srpskih umjetnika Lada (1907) i hrvatske Grupe Medulić (1908), Proljetnih izložbi i sl., kao i djelovanjem samih umjetnika koji su tamo živjeli ili tek povremeno boravili (I. Tabaković, V. Grdan, M. Tartaglia, I. Job, I. Meštrović i dr.).
 
Između čak preko devet stotina radova, slika, skulptura, crteža i grafika, koje beogradski Muzej posjeduje i čuva u svojim zbirkama i stalnim postavama djela nacionalnog i međunarodnog karaktera, za ovu su prigodu autori izložbe Ljubica Miljković i Zvonko Maković odabrali stotinu iznimno vrijednih ostvarenja i ključnih remek-djela četrdesetak vodećih hrvatskih umjetnika, od kojih većina dosad nije izlagana u Hrvatskoj, a koja čine jedinstven korpus nacionalne umjetnosti dvadesetog stoljeća. Izložba tako prati u širokom rasponu stilova i poetika najznačajnija ostvarenja cijele plejade hrvatskih umjetnika od Karasa, potom Bukovca, ranih djela Meštrovića, te Račića, Kraljevića i Becića, preko Gecana, Tartaglie, Uzelca, Joba i Kršinića, do Plančića, Radauša, Seissela, Vidovića i Knifera, te brojnih drugih koji su svojim djelom obilježili modernu epohu.
 
Što to znači za sredinu u kojoj mnoga odabrana djela nikada nisu izlagana možda najbolje govori činjenica da se radi o djelima koja joj u velikoj mjeri određuju njene umjetničke i opće kulturne vrijednosti. A to je i najveći doprinos i najbolja definicija ove izložbe za koju treba zahvaliti rukovodstvu i djelatnicima Narodnog muzeja na svesrdnoj stručnoj, tehničkoj i financijskoj pomoći u pripremi i njenoj uspješnoj realizaciji.
 
Radovan Vuković, ravnatelj Umjetničkog paviljona u Zagrebu